среда, 18. јун 2014.

Da li je Cvija srpski Dzastin Biber?

Voleo bih da mogu da umanjim kolicinu pominjanja Cvije i Dzastin Bibera u ovom tekstu ali unapred se izvinjavam na kolicini istog. 

 Domaci rep umetnik, iako se i dalje ne zna zbog cega ljudi misle da je ovo rep a umetnik zato sto Grandove zvezde, sto cvija i jeste, vole da dodaju taj sufiks umetnik. Od Cvije ne znam niti jednu pesmu, ali secam se njegovih pocetaka, negde mozda cak pre 7 godina, neko mi je prisao na nekoj bleji i pustio Cviju, u fazonu slusaj ovo, nije me bilo kupilo ni tada, kada nisam znao nista o njemu i njegovoj publici.

Americki pop zabavljac, ovo verovatno i jeste pop, ali onaj najsladunjiviji pop koji ne mozete da skinete ni satima posle jela ili slusanja u ovom slucaju. Zabavljac, jer tako nasi novinari vole da tepaju stranim izvodjacima. Od Dzastina znam jednu pesmu. Onu Baby Baby, verovatno se tako zove jer su to glavne reci, realno svako ko je ikada usao na youtube morao je da pogleda ovu stvar jer je iskakala svuda jer je imala najvise pregleda ikada, dok je nije prejebao gangam style. Nije me kupio. 

 Sta veze ove dve osobe?
Sigurno malo toga, ali gledano na mikro planu Srbije, veze ih publika. Sinoc setajuci zemunskim kejom,vracao sam se onim putem pored Hotela Jugoslavije, verovatno vecina ljudi zna da je taj put glavna marsuta pijanih ljudi posle Beer festa koji cekaju neki od autobusa. Tom ulicom je danas bilo dosta manje takvih ljudi ali i dalje dovoljno da ne bih primetio da se nesto u gradu desavalo. Ubrzo se setih da je Jun fest poceo sa radom i da je to u pitanju, populacija koja se vracala bila je vecinom mladja. Ubrzo sam prisustvovao svadji dve devojcice uz salvu pogrdnih reci i recenicu jedne od njih koju cu sigurno pamtiti ceo zivot ‘’JA SAM DOSLA SAMO ZBOG MUZIKE I DA SE DOBRO PROVEDEM, STA TI TU NIJE JASNO’’ posto je posle ove recenice druga devojka okrenula se i pogledom punim soka prosla pored mene, primetio sam da znam devojku koja se domalocas drala na svoju drugaricu, suparnicu ili nesto trece. Obradovala se kada me je videla, ali nismo bili sami, ovu scenu je posmatrala i moja devojka i 15ak Milicinih prijatelja. Razgovarajuci sa Micom saznao sam da je upravo na Jun festu nastupa Cvija i jos gomila izvodja koja nisu zvonila bilo kakva zvona u mojoj glavi, ali su zvucala dosta dizel. Tipa Ice Tropic, Pablo Trofez ili tako nesto. Dok sam pricao sa njom, njeni prijatelji su sutirali neku flasu, kikotali se nekim glupostima, ili samo pljuvali po ulici, svaki je imao torbicu oko svoga vrata, vecina je imala osisanu frizuru, dosta njih je imalo polo majicice kao i air max patike, ono sto je cudno svaki je imao i telefon u ruci iz kojih su dopirali neki odvratni zvuci i krici, verovatno Pablo Trofeza ili Cvije glavom i obrvom. Iduci dalje, posto se mojoj devojci nije svidela ideja da provodimo vise i sekund u ovom okruzenju, sretali smo mnoge slicne grupacije, isto obucene i obuvene, sa istim pesmama pustenim na telefonima. Cak su i neke devojke stale da nas pitaju za neku ulicu, a iz kola je ovaj put mozda picio Ice Tropic ili verovatno opet Cvija glavom i obrvom. 

Dok sam se tek veceras upoznao podrobnije sa Cvijinom publikom, ranije malo sam se upoznao sa Dzastinovom. Imali su neki samit kod cesme u ulici Kneza Mihajla pa sam morao pored njih da prodjem iduci na fakultet. Prolazeci pored njih mogao sam da primetim, da svaki drugi ima namestenu kosu tj frizuriranu, dok ovaj drugi ali svaki ima kacket, nema trece ljudi majke mi! Skoro svaki ima neku majicu koja pada, cesto USA print, nesto oko vrata ali nikako zlato, narukvica moze, bermude ¾ i one skejterske patike devojke cesce starke, i ona leprsava haljinica takodje moze kod njih cesto da se nosi kolko vidim, ali glupo je jer im onda do izrazaja dolaze noge, koje su tim devojkama na tom skupu bile stvarno odvratne, onako bubljicave i debele. Sedeci tako na platou gledajuci ih, primetio sam da je dosla policija. Au koliko sam se smejao. Biberi su nasli nekog da ih predstavlja, ne znam po kom kriterijumu i bas mi je bilo zao sto mu nisam prisao i predstavio kao novinar i pitao ga par pitanja, ali sam primetio da su se mnogi uplasili policijinog dolaska i razbezali, a drugi su sa velikom tugom posmatrali celu tu scenu, neko je cak u ocaju rekao ZASTO NAM NE DAJU DA VOLIMO BIBERA 

 Ne zelim u ovom tekstu da izvlacim nikakve zakljucke, da pljujem po drzavi, omladini i sportu, telviziji, grandu, vucicu ili slicno, dao sam vam samo dva primera iz kojih se mogu izvuci paralele, ostavljam vam da ih sami izvucete, celoj prici necu dati ni vrednosti aspekt, jednostavno zato sto nemam te godine, ne osecam to sto ti klinci osecaju, da su deo necega, da imaju na koga se loze. Ko se od moje generacije kao nije lozio na Eminema na primer? Jeste, nikome nije padalo na pamet da pravi neke samite i da se oblaci tolko jednolicno ko na primer Eminem, ali bilo je ljudi koji su tripovali taj baggy fazon, ali su stali sa tim ipak jednom. Najbolji argument u ovoj prici vam je gostovanje 50 centa, koji je imao armiju fanova u srbiji pa kad je dosao jedva skupio 2000 ljudi. Jednom ce nadam se i ovi klinci stati sa tim, a jedino pitanje koje namecem je kakav ce utisak imati Cvija na njih i period u kome su ga slusali i obozavali. To me jedino brine i na kraju zanima. 

 P.S. Jos jedno poredjenje za razmisljanje. 

 Vec mozda godinu dana kada sretnem jednog klinca u kraju, kad god ga vidim bilo 7 izjutra ili 12 uvece (do tad on ima izlaz) dignem ruke visoko stisnem pesnice i pocnem da vicem Baby Baby Baby ooooooh, pesmu od Dzastin Bibera, on se uvek nasmeje, pruzi ruku, ne shvata to zlonamerno, ne slusa Dzastina i ja mu verujem, nego je samo malo pokupio tog oblacenja, cak ne ni puno. I pre neki dan prolazim ja pored njega a on sa 2 drugarice i 1 drugom, a ja opet zapevam staru pesmu, iduci im u susret. Pogledase me svo cetvoro, face neverice napravise, i ja prodjoh, posle 10 sekundi kad su vec malo odmakli, zacuh enorman smeh koji je trajao dugo dugo dok su prolazili kroz ulicu. I ja sam se smejao samoj sceni takodje jedno 10ak sekundi kasnije dok su oni isli napred i vec prosli me.

 Setajuci isto kejom pre ne znam koliko dok sam radio na jednom splavu, krenuh da izbacim djubre izjutra, a u susret mi krenuse 2 momcica i 2 devojke, posto je vec svitalo cuo sam da slusaju nekog Cviju na telefonu ali cim su mi se priblizili utisase muziku prstom preko zvucnika telefona. Nedugo zatim vracao sam se na splav i prolazeci pored njih koji su sada sedeli na klupi, ugledah dvoje mladica kako pljuju i nesto smeju onim poburetetskim glasicima, a primetih i tetovaze sveze po nogama. Ove dve devojke su trazile da im se pridruzim, ali sam odbio uljudno odbio, nastavile su da dobacuju i da traze moje drustvo sve dok nisam se spustio na splav.

Нема коментара:

Постави коментар