субота, 16. новембар 2013.

Osveta Sneska Belica (Kratka prica prijatelja Andre)

Poslednji dan pre hvatanja je bio prvi dan moje slobode.Trazili su me dugo.Kao pacovi jurili su me po smecu.Smrdeli su na sranje.I ja sam smrdeo na sranje.
Znali su gde ce me naci.Rekli su im oni u koje nikad nisam verovao,ali sam im ipak sve pricao.Na kraju sam im rekao da ce oni nekom reci.I rekli su.Nisam ih krivio nista.Uradili su ono sto su morali.Ucinili su pravu stvar.Niko ih ne moze osuditi zbog toga.
Sedeo sam za sankom.Konobar je bez pitanja sipao.Beskonacno je sipao.Jebeno vreme,pomisli pijanac pored mene,a ja ga nekako cuh.Sat je stao na 12:05.Nije se pomerao.Rekao sam konobaru da pojaca televizor.Ti jebeni likovi su uvek znali sta da kazu.Odjednom su se previse drali,a ja sam ih mrzeo.Jebeni likovi sa televizije. Do sledeceg gutljaja,do sledeceg svitanja.Mozda jutro zna bolje nego majka.Mozda je majka uvek cutala.Pucanj zaledi misao.Neko je rekao stani.Neko je zavristao.Okrenuo sam se.Ledeno doba je pokucalo na vrata.Pahuljice su padale,a Snesko Belic je dosao da nadoknadi sargarepu u nosu.Nikad mu se nije svidjala ta zajebancija. Izvadio sam pistolj i stavio ga na glavu.Pronadjem sam u wc-u 10.11.2013.Bila je nedelja.Snesko Belic je kuci plakao ispred svog ogledala.Pijanac je gledao u sat i govorio da je tacno 12:05.Moje telo su prekrili crnom kesom,dok su mi skupiljali parcice mozga po podu.Amin.